" PADA TENG !!! "
Klinci su presrecni kada sneg ponovo pocne da veje :) . Lepo ih je gledati onako srecne i razdragane dok kroz prozor u suton dana gledaju kako sve oko njih postaje belo, cisto i nevino, bas kao sto su i oni sami...
Naravno da starija deca, roditelji gore navedenih klinaca, bas i nisu toliko srecni samom cinjenicom da " pada teng " nego su srecni zbog tih malenih ljudi koji taj beli pokrivac dozivljavaju kao neku caroliju...
Ma koliko cvek bio zabrinut desavanjima oko njega, egzistencijom samom, i buducnoscu koja ocekuje njegovu decu, verujem da se svakom osmeh pomoli na licu kada cuje te dve jednostavne reci iz ozarenog malenog lica... Zeleo sam da pisem ovaj blog ne bih li na trenutak zaustavio vreme i napravio nesto poput slike jednog trenutka oko nas, ali se sve cesce pitam ima li svrhe tako nesto ? Zivot nas obuhvata sa svih strana i uvlaci u maticu samih dogadjaja, te mi hteli to ili ne, postajemo akterima samih dogadjaja i svojim talasanjem samo dalje pravimo vrtloge u reci vremena...
Ima li icega lepseg od srece na licu malog coveka koji jos uvek nezna koliko ruzna i prljava zemlja moze biti ispod tog belog pokrivaca. Koliko znoja, suza i cemera mora da se prolije da bi soba iz koje se gleda sneg bila topla... Ostavimo ih da sanjaju njihov san jer ce nazalost doci dan kada ce se probuditi i kada ce san postati samo jedan hladan zimski dan...
Sanjaj lepo mali moj andjele...